Ako vatropoklonik sto godina vatru loži, krine se i potiče je.
Samo za trenutak ako u nju padne, sigurno će izgorjeti.
Služba caru ima dvije strane:
jedna je nada da će se zaraditi opskrba, a druga je strah da se ne padne u nemilost caru i tako dovede život u opasnost. Pametni smatraju da nije mudro radi onog prvog pasti u ovo drugo.
Pravičnost donosi Božje zadovoljstvo;
ne vidjeh da je iko nastradao na pravom putu.
31.7.07
29.7.07
O životu careva III
Vladar reče: „Ali nama treba jedan ugledan i pametan čovjek, koji je dostojan da vodi državne poslove.“ Svrgnuti vezir na to dodade: „Prvi znak da je neko pametan je to što neće da se u takve poslove miješa.“
Pitali hijenu: „Kako si i zašto odabrala da stalno pratiš lava?“ Ona odgovori: „Da jedem ono što preostane od njegove lovine i da živim pod njegovom zaštitom, sigurna od napasti i zla neprijatelja.“ Opet je zapitaše: „Sada, kada si dospjela pod njegovu zaštitu, priznaješ njegove blagodati i dobročinstva i na tom si zahvalna, zašto mu se ne približiš da bi te uveo u krug svojih odabranika, prisnih prijatelja i uvrstio te u svoje najodanije sluge?“ Hijena odgovori: „U tom slučaju ne bih bila sigurna od njegove srdžbe i zlovolje.“
27.7.07
O životu careva II
Ljudi su dijelovi jednoga tijela,
jer čovjek je stvoren od iste materije.
Kad jedan dio oboli,
ni drugi ne ostaju u miru.
Imetak se ne zadržava u rukama rasipnika,
ni strpljenje u srcu zaljubljenoga, ni voda u rešetu.
Dok ne vidiš da je prilika i mjesto da nešto kažeš,
ne upropaštavaj svoj ugled i čast govereći gluposti.
Niko ne može vidjeti da se žedni putnici Hidžaza,
skupljaju na obali slane rijeke.
Tamo gdje je slatkovodni izvor,
tu se skupljaju i ljudi i ptice i mravi!
jer čovjek je stvoren od iste materije.
Kad jedan dio oboli,
ni drugi ne ostaju u miru.
Imetak se ne zadržava u rukama rasipnika,
ni strpljenje u srcu zaljubljenoga, ni voda u rešetu.
Dok ne vidiš da je prilika i mjesto da nešto kažeš,
ne upropaštavaj svoj ugled i čast govereći gluposti.
Niko ne može vidjeti da se žedni putnici Hidžaza,
skupljaju na obali slane rijeke.
Tamo gdje je slatkovodni izvor,
tu se skupljaju i ljudi i ptice i mravi!
26.7.07
O životu careva I
U nevolji kad izlaza nema
Ruka hvata za vrh oštra mača-
Kad čovjek padne u očaj, pruži jezik
Kao što mačka svladana od psa na njega nasrne.
Ah, dragocjeni život mi prođe u željama
Da se ostvare želje moga srca.
Život mi prođe u neznanje;
Ne bijah svjestan, budite bar vi!
Neka se boji onaj koji slabima ne oprašta
Jer ako padne, niko mu neće pružiti ruku.
Ko god loše sjeme sije a dobru se nada,
beskorisno mozak zamara i uzalud se nada.
Ruka hvata za vrh oštra mača-
Kad čovjek padne u očaj, pruži jezik
Kao što mačka svladana od psa na njega nasrne.
Ah, dragocjeni život mi prođe u željama
Da se ostvare želje moga srca.
Život mi prođe u neznanje;
Ne bijah svjestan, budite bar vi!
Neka se boji onaj koji slabima ne oprašta
Jer ako padne, niko mu neće pružiti ruku.
Ko god loše sjeme sije a dobru se nada,
beskorisno mozak zamara i uzalud se nada.
Uvod
U ime Allaha , Milostivog, Samilosnog hvala Allahu, Uzvišenom Velikom. Pokornost Njemu je put da Mu se približi, a zahvlanost Njemu uvećava njegove blagodati. Svaki put kada se udahne produžuje se život, a kad se izdahne dolazi olakšanje. Dakle, u svakom disaju su dvije blagodati, a za svaku blagodat dužnost je iskazati zahvalnost.
Oni koji pričaju o ljubavi ne znaju šta je to,
a Onaj ko je spoznao ljubav – od njega nema glasa.
O Ti koji si van mašte, poređenja, predstave i poimanja.
Iznad svega što su nam govorili, što smo slušali i čitali.
Naš sastanak se završio, život došao kraju,
a mi, kao i prije, ostali na početku Tvoga opisa.
Oni koji pričaju o ljubavi ne znaju šta je to,
a Onaj ko je spoznao ljubav – od njega nema glasa.
O Ti koji si van mašte, poređenja, predstave i poimanja.
Iznad svega što su nam govorili, što smo slušali i čitali.
Naš sastanak se završio, život došao kraju,
a mi, kao i prije, ostali na početku Tvoga opisa.
Šejh Sadi Širazi
Šejh Sadi Širazi je iz mjesta Širaz i između mnogobrojnih pjesnika u tom dobu u tom gradu je obilježio 13. stoljeće. Više suhih podataka o Sadiju možete naći u wikipediji. Ovdje ću pokušati da ukratko samo vam prenesem bitne činjenice.
Za one koji ne znaju, šejh je duhovni učitelj u islamu, što je Sadi zasigurno bio. Njegovo najpoznatije djelo Đulistan je kao lektira za putnika prema Bogu i otkriva i olakšava mnoge prepreke na putu ka Jednom. U tom moru ljubavi i spoznaja, nalaze se i stihovi i priče koji opisuju njegovu iritiranost i padanje na jednostavnim iskušenjima, dok se isti nalazi na visokim deredžama (stepenima).
Pošto govoreći o sufijskoj poeziji negdje moramo početi, izabrao sam dosta materijala od šejha Širazija, jer njegov stil nije kao Hajjamov, da podrazumjeva da razumiješ metaforu vina, niti je kao Hafez, kod kojeg deredža je preduslov razumjevanja. Šejh Širazi i bukvalcu servira nešto, a onome ko iza vode vidi Njega, isto daje svjež dah da se napoji.
U samom uvodu svog Đulistana on kaže: Svaki put kad se udahne produžuje se život, a kad se izdahne dolazi olakšanje. Dakle, u svakom disaju su dvije blagodati, a za svaku blagodat dužnost je iskazati zahvalnost.
Dakle kao prvo je izabrao najteži zadatak da pojasni i da nam kaže da je zahvalnost na tome najteža. Šejhul ekber ibn Arebi je rekao: "Največi keramet je spominjati Gospodara svakog daha." Pa eto, neka svako za sebe izvuče pouku.
Druga stvar zbog koje sam ga izabrao jeste da govori o osnovama na putu ka Stvoritelju, kao što su šutnja, hrana i nemješanje u vlast.
Rekoše za Hafeza da dan danas ljudi otvaraju njegov divan nadajući da otvore riješenje za sebe i da dan danas to biva. Ja lično sam isto prošao sa Đulistanom pa molim Gospodara svih svjetova da u ovome podari nam svima hajr i da nam odgovore daje i preko ovog medijuma i Sadijevih riječi.
Toliko za početak.
Bismillah ... ikre .. Hu.
Za one koji ne znaju, šejh je duhovni učitelj u islamu, što je Sadi zasigurno bio. Njegovo najpoznatije djelo Đulistan je kao lektira za putnika prema Bogu i otkriva i olakšava mnoge prepreke na putu ka Jednom. U tom moru ljubavi i spoznaja, nalaze se i stihovi i priče koji opisuju njegovu iritiranost i padanje na jednostavnim iskušenjima, dok se isti nalazi na visokim deredžama (stepenima).
Pošto govoreći o sufijskoj poeziji negdje moramo početi, izabrao sam dosta materijala od šejha Širazija, jer njegov stil nije kao Hajjamov, da podrazumjeva da razumiješ metaforu vina, niti je kao Hafez, kod kojeg deredža je preduslov razumjevanja. Šejh Širazi i bukvalcu servira nešto, a onome ko iza vode vidi Njega, isto daje svjež dah da se napoji.
U samom uvodu svog Đulistana on kaže: Svaki put kad se udahne produžuje se život, a kad se izdahne dolazi olakšanje. Dakle, u svakom disaju su dvije blagodati, a za svaku blagodat dužnost je iskazati zahvalnost.
Dakle kao prvo je izabrao najteži zadatak da pojasni i da nam kaže da je zahvalnost na tome najteža. Šejhul ekber ibn Arebi je rekao: "Največi keramet je spominjati Gospodara svakog daha." Pa eto, neka svako za sebe izvuče pouku.
Druga stvar zbog koje sam ga izabrao jeste da govori o osnovama na putu ka Stvoritelju, kao što su šutnja, hrana i nemješanje u vlast.
Rekoše za Hafeza da dan danas ljudi otvaraju njegov divan nadajući da otvore riješenje za sebe i da dan danas to biva. Ja lično sam isto prošao sa Đulistanom pa molim Gospodara svih svjetova da u ovome podari nam svima hajr i da nam odgovore daje i preko ovog medijuma i Sadijevih riječi.
Toliko za početak.
Bismillah ... ikre .. Hu.
25.7.07
Moć govora
Esselamu aleik i neka je mir na vas.
Ko god je došao po nešta je pošao. Pa neka svako ponese po šta je došao.
Naša riječ i naš govor imaju granice, čak granice na srcu, granice u perdama, granice misli. Ali ipak često prođu kao strijela kroz oči, uho i srce. Jedina riječ koja dopire stalno i uvijek do ruha je Njegova riječ, Gospodara našeg, Stvoritelja, Jedinog. Ima i onih koji kamenje u grudima nosaju. O toj pojavi Gospodar nas ovako podučava:
2- 74. Ali srca vaša su poslije toga postala tvrda, kao kamen su ili još tvrđa, a ima i kamenja iz kojeg rijeke izbijaju, a ima, zaista, kamenja koje puca i iz kojeg voda izlazi, a ima ga, doista, i koje se od straha pred Allahom ruši. - A Allah motri na ono što radite.
Lično sam bio od onih koji suze nisu kanuli, kažu u narodu - kamena srca. A kaže naš mudri pjesnik Mustafa Širbić: Saznati ćeš, kanuti će suza, na sedždi u sred noći. I tako i bi.
Iako imamo granice, a granica nema, mi smo tu, a nema nas, poslušajmo šta mudri kažu i kako nas oni životu uče i padovima od kojih srce zaboli, o zanosu koji opisa nema i o vinu koje ne opija.
Ljubav kao izvor, On kao spas. Neka bude blog kao sjena od tačke i nauči nas da ljubimo samo sjenu. Amin.
Mahsuz selam i neka je mir sa vama, oh duše na čije srce riječi uticaja imaju.
Ko god je došao po nešta je pošao. Pa neka svako ponese po šta je došao.
Naša riječ i naš govor imaju granice, čak granice na srcu, granice u perdama, granice misli. Ali ipak često prođu kao strijela kroz oči, uho i srce. Jedina riječ koja dopire stalno i uvijek do ruha je Njegova riječ, Gospodara našeg, Stvoritelja, Jedinog. Ima i onih koji kamenje u grudima nosaju. O toj pojavi Gospodar nas ovako podučava:
2- 74. Ali srca vaša su poslije toga postala tvrda, kao kamen su ili još tvrđa, a ima i kamenja iz kojeg rijeke izbijaju, a ima, zaista, kamenja koje puca i iz kojeg voda izlazi, a ima ga, doista, i koje se od straha pred Allahom ruši. - A Allah motri na ono što radite.
Lično sam bio od onih koji suze nisu kanuli, kažu u narodu - kamena srca. A kaže naš mudri pjesnik Mustafa Širbić: Saznati ćeš, kanuti će suza, na sedždi u sred noći. I tako i bi.
Iako imamo granice, a granica nema, mi smo tu, a nema nas, poslušajmo šta mudri kažu i kako nas oni životu uče i padovima od kojih srce zaboli, o zanosu koji opisa nema i o vinu koje ne opija.
Ljubav kao izvor, On kao spas. Neka bude blog kao sjena od tačke i nauči nas da ljubimo samo sjenu. Amin.
Mahsuz selam i neka je mir sa vama, oh duše na čije srce riječi uticaja imaju.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)