Šejh Sadi Širazi

Šejh Sadi Širazi je iz mjesta Širaz i između mnogobrojnih pjesnika u tom dobu u tom gradu je obilježio 13. stoljeće. Više suhih podataka o Sadiju možete naći u wikipediji. Ovdje ću pokušati da ukratko samo vam prenesem bitne činjenice.

Za one koji ne znaju, šejh je duhovni učitelj u islamu, što je Sadi zasigurno bio. Njegovo najpoznatije djelo Đulistan je kao lektira za putnika prema Bogu i otkriva i olakšava mnoge prepreke na putu ka Jednom. U tom moru ljubavi i spoznaja, nalaze se i stihovi i priče koji opisuju njegovu iritiranost i padanje na jednostavnim iskušenjima, dok se isti nalazi na visokim deredžama (stepenima).

Pošto govoreći o sufijskoj poeziji negdje moramo početi, izabrao sam dosta materijala od šejha Širazija, jer njegov stil nije kao Hajjamov, da podrazumjeva da razumiješ metaforu vina, niti je kao Hafez, kod kojeg deredža je preduslov razumjevanja. Šejh Širazi i bukvalcu servira nešto, a onome ko iza vode vidi Njega, isto daje svjež dah da se napoji.

U samom uvodu svog Đulistana on kaže: Svaki put kad se udahne produžuje se život, a kad se izdahne dolazi olakšanje. Dakle, u svakom disaju su dvije blagodati, a za svaku blagodat dužnost je iskazati zahvalnost.

Dakle kao prvo je izabrao najteži zadatak da pojasni i da nam kaže da je zahvalnost na tome najteža. Šejhul ekber ibn Arebi je rekao: "Največi keramet je spominjati Gospodara svakog daha." Pa eto, neka svako za sebe izvuče pouku.

Druga stvar zbog koje sam ga izabrao jeste da govori o osnovama na putu ka Stvoritelju, kao što su šutnja, hrana i nemješanje u vlast.

Rekoše za Hafeza da dan danas ljudi otvaraju njegov divan nadajući da otvore riješenje za sebe i da dan danas to biva. Ja lično sam isto prošao sa Đulistanom pa molim Gospodara svih svjetova da u ovome podari nam svima hajr i da nam odgovore daje i preko ovog medijuma i Sadijevih riječi.

Toliko za početak.

Bismillah ... ikre .. Hu.