Moć govora

Esselamu aleik i neka je mir na vas.

Ko god je došao po nešta je pošao. Pa neka svako ponese po šta je došao.

Naša riječ i naš govor imaju granice, čak granice na srcu, granice u perdama, granice misli. Ali ipak često prođu kao strijela kroz oči, uho i srce. Jedina riječ koja dopire stalno i uvijek do ruha je Njegova riječ, Gospodara našeg, Stvoritelja, Jedinog. Ima i onih koji kamenje u grudima nosaju. O toj pojavi Gospodar nas ovako podučava:

2- 74. Ali srca vaša su poslije toga postala tvrda, kao kamen su ili još tvrđa, a ima i kamenja iz kojeg rijeke izbijaju, a ima, zaista, kamenja koje puca i iz kojeg voda izlazi, a ima ga, doista, i koje se od straha pred Allahom ruši. - A Allah motri na ono što radite.

Lično sam bio od onih koji suze nisu kanuli, kažu u narodu - kamena srca. A kaže naš mudri pjesnik Mustafa Širbić: Saznati ćeš, kanuti će suza, na sedždi u sred noći. I tako i bi.

Iako imamo granice, a granica nema, mi smo tu, a nema nas, poslušajmo šta mudri kažu i kako nas oni životu uče i padovima od kojih srce zaboli, o zanosu koji opisa nema i o vinu koje ne opija.

Ljubav kao izvor, On kao spas. Neka bude blog kao sjena od tačke i nauči nas da ljubimo samo sjenu. Amin.

Mahsuz selam i neka je mir sa vama, oh duše na čije srce riječi uticaja imaju.